Keramika od neolita do danas

 

Projekat Keramika od neolita do danas – tehnološki i upotrebni aspekti, započet 2015. godine, nastavak je projekta Etnoarheološka istraživanja tradicionalnih tehnologija keramike, koji se od 2005. do 2014. godine odvijao s idejom da se posmatranjem i proučavanjem tehnoloških procesa tradicionalnih načina izrade keramike, formiraju mogući modeli keramičke proizvodnje u prošlosti.

Ovo jedinstveno istraživanje u našoj zemlji sastoji se od dva tematska projekta:

  1. Zlakusa i Potpeće sa okolinom – multidisciplinarna istraživanja u cilju integrativne zaštite i uključivanja u kulturni turizam Zlatiborskog okruga je projekat utemeljen na entoarheološkim istraživanjima tradicionalne proizvodnje na ručnom vitlu u selu Zlakusa kod Užica, poslednjem centru ovog arhaičnog vida lončarstva u Srbiji. Projekat je započet u saradnji sa Narodnim muzejom Užice, Prirodnjačkim muzejom i Etnografskim institutom SANU. Do sada su samo etnoarheološka istraživanja tehnologije keramike sprovođena u kontinuitetu. Kao njihov neposredni rezultat, pored brojnih publikovanih radova u zemlji i inostranstvu, odbranjena je doktorska teza „Etnoarheološka istraživanja tehnologije keramike. Studija slučaja Zlakusa“, na Odeljenju za arheologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, 2016 (http://nardus.mpn.gov.rs/handle/123456789/6550), zlakusko lončarstvo je upisano u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije (2012), zaštićeno je kao ime porekla kod Zavoda za intelektualnu svojinu Republike Srbije (2019), a kandidat je i za upis u Uneskovu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečanstva (2020) https://ich.unesco.org/en/files-2020-under-process-01053. U toku je izrada elaborata za formiranje Ekomuzeja Zlakusa-Potpeće, prvog te vrste u Srbiji.

 

2.  Crepulja od neolita do danas na prostoru jugoistočne Evrope je međunarodni projekat započet 2009. u saradnji sa Muzejem Makedonije u Skoplju. Karakteristične posude za pečenje hleba na ognjištu – crepulje, javljaju se već u neolitu, da bi u ruralnim sredinama Balkanskog poluostrva bile intenzivno korišćene do pre nekoliko decenija. Takozvane „ženske crepulje“, koje su do sredine 20. veka bile šoroko zastupljene na prostoru istočnog i centralnog Balkana, danas su gotovo u potpunosti van upotrebe, a već decenijama se ne proizvode na ovom prostoru. Ipak, još uvek se mogu pronaći žene koje su se i izradom i svakodnevnom upotrebom crepulja nekada bavile. Ta činjenica ukazala je na potrebu da se zabeleže i stručno istraže ovi arhaični procesi jer je u pitanju redak i vanredno značajan oblik nematerijalnog kulturnog nasleđa koji izumire, a koji može pružiti jedinstvene podatke o tehnologiji keramike kroz etnoarheološka istraživanja, koja su do sada teritorijalno bila ograničena na sela Stare planine.

Za razliku od prethodno pomenutih, u Srbiji se još uvek proizvode crepulje koje izrađuju muškarci, i to još samo u selu Rujište kod Ražnja. Godine 2019. započet je projekat Izrada crepulja u Rujištu kod Ražnja, u saradnji sa Turističkom organizacijom opštine Ražanj. Kao rezultat ovih istraživanja ražanjsko crepuljarstvo je upisano u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije, a u pripremi je i posebna publikacija na ovu temu.

 

Jedan od rezultata ovog projekta jeste i Međunarodna konferencija Tradicionalno grnčarstvo – pogled iz etnoarheološkog ugla. Naučna istraživanja i zaštita nematerijalnog nasleđa koja je, u saradnju sa Univerzitetom u Kadizu (Španija), održana 2011. godine u Narodnom muzeju u Beogradu. Konferenciju je pratila izložba i odgovarajuća publikacija: http://narodnimuzej.rs/conference2011/

Autor i rukovodilac projekta je dr Biljana Đorđević, muzejski savetnik (b.djordjevic@narodnimuzej.rs).

Pročitajte više